Određena grupa neurona potiče našu želju za natrijem, zbog čega je tako teško odoljeti čipsu i slanim grickalicama, tvrde naučnici sa Beth Israel Deaconess Medical Center u Bostonu. Ova vrsta neurona nalazi se u području koje ima važnu ulogu u kardiovaskularnom sistemu. Naučnici ističu da ova subpopulacija ćelija registrira nedostatak soli, tj. natrija i pokreće apetit baš na slano.

Međutim, kod disfunkcije javlja se reakcija organizma da misli da mu je potrebno više natrija nego što je to zaista tako. Ta disfunkcija može voditi ka konzumaciji previše ili premalo konzumacije soli, što tokom vremena izaziva stres u kardiovaskularnom sistemu.

Problem kod unosa soli je što ishrana sa puno natrija udvostručava rizik od problema sa srcem. Uzimanje manje od pet grama soli dnevno pomaže kod sniženja krvnog pritiska i smanjenja rizika od kardiovaskularnih bolesti, moždanog i srčanog udara. Ljudi ne mogu bez soli jer ona pomaže u regulaciji vode, krvnog pritiska i ćelijskih funkcija.

So se gubi lučenjem i drugim metabolitičkim procesima, a hormoni se otpuštaju kao odgovor na manjak soli. Ipak, još je nepoznato kako utječe na mozak da on stvara osjećaj potrebe organizma za unosom soli.

Hrana koja nas privlači

Hrana sa visokim sadržajem soli su obično usoljena riba, sir, slanina, masline, krastavci, škampi, soja sos, gotovi prelivi za tjestenine, čips, gotovi sendviči, kobasice, kečap, pa čak i granule vitamina kao i tablete protiv bolova.

Izvor:Zdravlje u kući

Velika nepoznanica: Kako so utječe na mozak

Komentari (0)