Život na kredit, surova je realnost bh. društva. U vremenu kada potrošačka korpa za četveročlanu porodicu iznosi 2.964 marke, a prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH za april 2024. godine iznosila je 1.364 marke, postavlja se pitanje, kako naši građani prežive mjesec. Za one koji žive od minimalne plate, odnosno 619 maraka, preživjeti mjesec naročito je teško. To stanje možda ponajbolje oslikava pijaca u centru Tuzle, u narodu poznata kao "Velika pijaca".

Prazni štandovi i tek poneki kupac stanje je na tuzlanskoj pijaci. Petkom, kada je pazarni dan, situacija bude malo bolja, no ipak nije to ni blizu kako je nekada bilo. Kupuju se osnovne namirnice, a najčešći posjetioci su penzioneri.

"Gledamo i mi kao trgovci da korigujemo cijene, da cijene budu baš baš ono, prilagodimo, ako uzmemo recimo nektarinu, breskvu 2 marke platimo dvije i po gledamo da damo tri marke ako kupimo dvije i po, džaba i gajba i ona oštećena što je. Eto, samo da se prilagodimo mušterijama", kaže Mirsada Imamović, trgovkinja na tuzlanskoj pijaci.

Kadira Mujanović iz Kalesije, 20 godina se bavi uzgojem i prodajom povrća. Na njenom štandu su proizvodi koje je uzgojila ona i njena porodica. Stanje na pijaci je, kaže, nekada bilo daleko bolje, no ipak je zadovoljna prodajom.

"Paradajz, paprike, krastavce, patlidžane. Krompir brat sije, iz Janje dovozi. Ovdje je bila pijaca prava, a sad je nešto skroz slabo. Ali opet proda se. Ja zadovoljna".

Iako nastoje biti optimistični, na licima skoro svih trgovaca primjetno je nezadovoljstvo. Nelegalna konkurencija također je ogroman problem, jer odvlači kupce od onih prodavača koji su registrovani i u obavezi su plaćati najam štanda. Posljedice odlaska građana iz Bosne i Hercegovine, također, u velikoj mjeri osjete i pijačni radnici.

Onda se osjeti, Boga mi, omladina što je otišla iz Bosne, pa odu roditelji po dva-tri mjeseca budu. Znači jednostavno, evo sada da krenete, čaršijom, korzom, maltene prazan je. Osjeti se zaista se osjeti, da nema ni omladine. Stariji idu svojoj djeci“, dodaje Imamović.

A dok smo razgovarali sa prodavačima, pored nas je prošao tek poneki kupac. Do su neki došli u kupovinu, drugi su ipak na pijacu došli iz navike ili da prošetaju i razgledaju.

Tu sam sad u prolazu, a inače ne dolazim. Ovako kada navratim, tu sam, nešto kupim. Nisam redovan.

To je navika. Dođem, ali ova pijaca, ono što je bila nekada, više nije. Zašto zbog čega, ne znam.

Prvi puta. Ja nisam odavde, ja sam iz Australije. Da vidim da nešto, čisto tako da vidim šta ima.

Krediti su za mnoge bh. građane postali jedini način za rješavanje životnih pitanja pa i za puko preživljavanje. Sa druge strane, jedan državni parlamentarac uz osnovicu plate te ostale dodatke i naknade, mjesečno naplati oko osam hiljada maraka. Za to vrijeme naši građani obilaze banke i mikrokreditne organizacije, kupuju na sniženjima i broje dane do unaprijed već raspoređene plate.

Život na kredit

Prazni štandovi - slika je najveće tuzlanske pijace

Komentari (0)