Trojica velikana književnosti, muzike i politike bili su možda i najveći ljubitelji mačaka u istoriji. Lenon ih je u jednom trenutku u domu imao deset, s Hemingvejem ih je 30 živjelo na Kubi, a

Čerčil je testamentom utvrdio da njegovim imanjem uvijek mora gospodariti narandžasta maca.

Sir Winston Leonard Spencer Churchill ( Vinston Čerčil ), nekadašnji premijer Velike Britanije

Veliki državnik koji je Britaniju tokom Drugog svetskog rata hrabro predvodio u borbi protiv nacizma, uprkos nadimku „britanski buldog“ koji su mu nadenuli Rusi zbog tvrdoglavosti i upornosti,

zapravo je više od svega voleo – mačke.

Nerijetko su ga fotografi "hvatali" kako mazi ulične mace, a jednu je posebno zavolio, toliko da je uvrstio i u svoj testament. Naime, na dan svog 88. rođendana, Džok Kolvil – jedan od

njegovih sekretara, poklonio mu je narandžasto mače bijelih šapa i grudi.

Čerčil ga je nazvao Džok, a u javnosti ga je predstavljao i kao svog ličnog pomoćnika. Mogu se pronaći zapisi koji ukazuju na to da je svog ljubimca veoma razmazio i da ga je tretirao kao

ravnopravnog člana porodice, ako ne i omiljenog. Džok je uz svog vlasnika bio i na smrtnoj postelji.

Zbog ogromne ljubavi koju je osjećao prema svom mačku, ali i prema macama uopće, Čerčil je čak i u svom testamentu napisao da njegovim imanjem u Čartvelu uvijek mora slobodno da

šeta jedna narandžasto - bijela mačka po imenu Džok.

Čerčilova porodica je 1966. godine imanje ostavila Nacionalnom fondu za očuvanje istorijskog blaga, i zaposleni posvećeno vode brigu da želja britanskog premijera uvijek bude poštovana, a

tradicija "narandžastih vladalaca" sačuvana.

Prvi Džok uginuo je devet godina nakon Čerčilove smrti i sahranjen je na groblju kućnih ljubimaca u Čartvelu, a Nacionalni fond se i danas trudi da Džok uvijek ima "dostojnog" nasljednika.

Trenutno na imanju koje je pretvoreno u muzej posvećen ovom velikom državniku živi Džok Šesti, najnestašniji od svih. Ovaj mačor uživa da oštri kandže na gotovo svim predmetima koji mu

padnu šapa, pa je ovo prvi Džok kojem nije dozvoljen ulaz u sve prostorije kako ne bi oštetio eksponate. Međutim, njemu to uopšte ne smeta, jer ionako najviše voli da lješkari na klupi u bašti

sa Čerčilovim imenom.

John Lennon (Džon Lenon), muzičar, kompozitor i gitarista The Beatles ( Bitlsa )

Muzička legenda dvadesetog vijeka, žestoki protivnik rata i harizmatični aktivista koji je organizovao mnogobrojne marševe u slavu mira, u istoriji je ostao upamćen i kao veliki ljubitelj

mačaka. Mnogi bi čak rekli – bio je lud za njima.

Iako je godinama u svom domu gajio i dva psa – Seli i Bernarda, mace su ukrale njegovo srce. Poznata je priča da je kao dječak rastao uz mačora po imenu Elvis, kojeg je udomila njegova

majka Džulija. Oboje su ga voljeli, a kad se jednog dana njihov Elvis omacio, shvatili su da zapravo sve vrijeme imaju ženku. Ipak, ime joj nikad nisu promjenili. Nakon Elvisa u njegov dom su

ušetali mačori Tič i Sem, a mačka Tima (mješanca persijske mačke) spasio je jedne zime s ulice, iz dubokog snijega. I on mu je bio najdraži mezimac. Svakog dana Tim bi uskočio u

Džonovu korpu na biciklu i zajedno bi išli u lokalnu liverpulsku ribarnicu u nabavku za sve mace u domu Lenonovih. Često je, i kad je stekao svjetsku slavu u Bitlsima, pominjao Tima u

intervjuima i redovno odlazio da ga posjeti kod majke. Tim je živio nevjerovatnih 20 godina!

U dom sa svojom prvom suprugom Sintijom najprije je doveo mace Mimi i Babađi, a onda su vremenom broj svojih mačjih mezimaca povećali na čak deset. Sredinom šezdesetih godina

imao je i macu po imenu Isus, baš kao i njegov prijatelj iz benda Pol Makartni.

Potom su na red došli mačići koje je neko s ulice donio u kutiji u studio u kome je radio Lenon. Iako je isprva bio izričit da zbog stalnih putovanja ne može da uzme nijedno, kući je poveo dva i

dao im imena Major (Glavni) i Minor (Niži, Drugi).

Sa svojom životnom ljubavi Joko Ono gajio je crnu i bijelu mačku koje su se zvale So i Biber, kao i dvije ruske plave mačke po imenu Gertruda i Alis. Posljednjih godina života, u njegovom

domu živjele su još tri mace – Miša, Saša i Čaro.

Veliki umjetnik nije ih samo volio i brinuo o njima kao o djeci, već ih je rado i crtao, a najbolje ilustracije ukrasile su njegove knjige.

Ernest Miller Hemingway (Ernest Hemingvej), književnik i novinar

Prvu mačku poznati nobelovac, avanturista i svjetski putnik dobio je od brodskog kapetana u gradu Ki Vestu na Floridi gde je živio godinama. Ova maca po imenu Grudva snijega (Snowbal),

rođena je s prekomjernim brojem prstiju – imala ih je šest. Ovaj deformitet poznat je pod imenom polidaktilizam. Nakon nje, brojne mačke s ovom deformacijom živjele su u Hemingvejevom

domu, a zbog njegove privrženosti svojim pomalo neobičnim mezimicama, danas se sve mace rođene s ovim deformitetom nazivaju Hemingvejeve mačke.

Zabilježeno je da se macama divio zbog njihove inteligencije, elegancije, hrabrosti i nezavisnosti. Svojim ljubimcima davao je imena filmskih zvijezda i likova iz svojih romana. Jedna za

drugom, mace su dolazile u njegov dom i tu ostajale. Pravile su mu društvo dok je pisao, jedna je s njim čak voljela i da popije po koju kap viskija. Na Kubi ih je u njegovom domu živjelo čak

30. Poznati pisac, genije i ludak, kako su ga mnogi zvali, bio je strastveni lovac, pa je imao i nekoliko lovačkih pasa. Volio je životinje i uvijek im se radovao, mazio ih i puštao da gospodare

kućom. Ostala je upamćena njegova izjava: "Ljudima gotovo uvijek polazi za rukom da sakriju svoja osećanja, mačkama nikada."

Danas u muzeju Ernesta Hemingveja na Floridi živi pedesetak mačaka, mahom potomaka njegove prve ljubimice Grudve snijega i gotovo polovina ima šest prstiju.

Mačkasta strana genija - mace u krilu Lenona, Čerčila i Hemingveja

Komentari (0)