Razgovori između starih prijatelja često se dotiču tradicionalne teme neobjašnjivo brzog prolaska vremena. Kako je munjevito prošla Nova godina kao da je bila juče, kako se brzo primakla zima…

Ko je proživio dosta godina, lako će zaključiti da mu je zadnjih pet prohujalo mnogo brže nego ranija jednako duga razdoblja. Prisjetite se zadnjih osam ili deset godina školovanja: trajala su čitav vijek. Uporedite to sa zadnjih osam ili deset godina života: minule su za jedan sat, napisao je francuski filozof Pol Žanet.

Mnogi će se složiti s Žanetovim osjećajem da nam se vremenski intervali skraćuju kako odrastamo i starimo.

"Većina postaje svesna vremenskog ubrzanja krajem dvadesetih ili početkom tridesetih, kad se skrasi", napisao je engleski psiholog Stiven Tejlor.

Imamo poslove, kuće i bračne drugove pa naši životi ulaze u rutinu – rad, povratak kući, večera i televizija tokom radnih dana, pa odlazak u kafić ili u prirodu za vikend. Nakon nekoliko godina zapažamo da vrijeme potrebno za rutinu traje sve kraće, kao da smo na vrteški koja se ubrzava.

Najveće ubrzanje oko pedesete

Naučnici su otkrili da subjektivni utisak ubrzanja vremena dostiže vrhunac oko 50. rođendana i da se poslije ne menja. Mark Vitman i Sandra Lehnhof sa Univerziteta Ludwig-Maximilian u Minhenu proučili su 500 dobrovoljaca uzrasta od 14 do 94 godine. Njihovi su odgovori na pitanje “koliko vam je brzo prošlo zadnjih deset godina” potvrdili pretpostavku da stariji ljudi imaju utisak da vrijeme brže teče.

Ispitanici uzrasta između 20 i 59 godina najčešće su povezivali utisak o ubrzavanju vremena s količinom svakodnevnih obaveza. Vitman i Lehnhofova su zaključili da su pripadnici tog starosnog raspona pod najvećim profesionalnim i porodičnim opterećenjem, a to im stvara osećaj da su im “dani prekratki” za dovršavanje svih poslova.

Starijima se više žuri

Dok odraslima nedostaje vremena da obave sve što žele ili moraju, mladima se žuri samo da odrastu. Zbog manjka vremena starije prati osjećaj da ono juri, dok se mladima, koji jedva čekaju da sazru, čini da vrijeme teče sporo.

"Naša je percepcija vremena sasvim subjektivna. To se vrlo lako primjećuje u životnim situacijama: kad nešto čekam, vrijeme nam traje ‘čitavu vječnost’, a kad nešto ne stižemo, imamo osjećaj da leti", kaže Petra Malešević, dipl. psiholog.

- Što smo stariji, to smo svjesniji ograničenosti vremena. Budući da bismo željeli da što više učinimo i postignemo, vrijeme nam je sve dragocjenije pa tako njegov protok doživljavamo bržim. S druge strane, kad smo mali, rado bismo što prije odrasli i postali samostalni. Tad nam vrijeme prolazi jako sporo jer bismo željeli da teče brže. Ali vrijeme u oba slučaja prolazi jednako brzo, a utisak o njegovoj brzini iskrivljuju naše želje.

Siromaštvo novih iskustava

Psiholozi su ponudili nekoliko mogućih objašnjenja utiska da se vrijeme ubrzava uporedno s našim starenjem. Psiholog Vilijam Džejms u svom djelu “Principi psihologije” je napisao da se vrijeme naizgled ubrzava jer stareći imamo sve manje iskustava vrijednih pamćenja.

"Dok mladost pamtimo po prvom danu u školi, prvom samostalnom ljetovanju, prvom poljupcu i drugim stvarima, odsustvo novih iskustava u odraslom dobu “čini da se dani i nedjelje stapaju jedni u druge (…), a da godine postaju šuplje i urušavaju se", zaključio je Džejms.

Bogata sjećanja na brojne epizode tokom studija stvaraju utisak da je to razdoblje trajalo duže nego što stvarno jeste.

Popunjena radna memorija

Naše “epizodno pamćenje” koje prima događaje, ljude, emocije i druge podatke s godinama je sve punije, rekla je Latica Mladina, psiholog i terapeut.

"Psihologija učenja, pamćenja i mišljenja spominje efekat mjesta koji se sastoji od toga da najbolje pamtimo prve i zadnje sadržaje, a one u sredini značajno manje. Mislim da nam prirodni mehanizam uslovljava da pamtimo sve manje sadržaja i detalja. Pritom se najduže zadržavaju ona prva, najvitalnija sjećanja, dok smo ponavljajuće radnje prisiljeni da brišemo, a to pridonosi efektu bržeg prolaska vremena", prenosi 24sata.hr.

Zašto nam vrijeme brže prolazi što smo stariji?

Komentari (0)