Šestočlana porodica palestinskog doktora Ahmeda Shahena bila je među prvim koja je iz opkoljene Gaze doputovala u Sarajevo kroz evakuaciju bh. državljana iz ratne zone. Svjedočili su užasima ukupno 44 dana, doselili se u Sarajevo i s nemirom u srcu, počeli život ispočetka. Počeli su prodavati tradicionalni palestinski hljeb. O planovima u budućnosti, ali i slikama opkoljene Gaze koje će ih pratiti cijeli život jutros su govorili za N1 doktor Ahmed i njegova kćerka Lejla.

Ahmeda su nedaće pratile skoro cijeli život. Studentske dane proveo je u BiH, koju nije napustio ni tokom ratnih okolnosti. Tek 1995. godine vratio se u voljenu Gazu, gdje mu je 2014. godine ubijen jedini sin, da bi u posljednjem valu rata ostali i bez porodične kuće.

Smrt i potpuno uništavanje kojem je svjedočio, kaže, još mu djeluje kao duboki san iz kojeg se ne može probuditi.

“Sav život sam čitao i gledao kako ovaj civilizovani svijet priča o ljudskim pravima, demokratiji, pravima životinja…Odjednom, vidim da je sve to bila laž i maska. Ne govorim o ljudima, nego o njihovim vladama. Mi smo uživo gledali kako se vrši genocid, a sada je i to teško jer tamo više skoro i da nema novinara, pobili su ih”, naveo je.

Prije par dana sam čuo je da su Izraelci sravnili sa zemljom njegovu porodičnu kuću. Tu je nekoliko godina ranije, dok je spavao u svojoj spavaćoj sobi ubijen njegov sin.

“To je moj jedini sin. Bez njega moj život nema ukusa. Ja imam sreću pa sam ovdje, a zamislite, postoje porodice koje su kompletno izbrisane. Moj sin je imao 17 godina. Bio je odličan đak u gimnaziji, a imao je i bh. državljanstvo, pa je planirao da studira ovdje kao i tata”, prisjeća se Ahmed.

Njegova kćerka Lejla, kaže, u Sarajevu ne može biti sretna jer svakodnevno prima vijesti o tome ko je naredni koji je ubijen u Gazi.

“Većina mojih drugarica su poginule, nemam više tamo prijatelja”, govori Lejla.

Lejla studira programiranje. Rat 7. oktobra počeo je samo par dana prije nego njena treća godina. Čula je da joj je i zgrada fakulteta srušena u bombardovanju.

Posebno je emotivna zbog činjenice da slijedi prvi mjesec Ramazana kojeg će provesti van Gaze. Kaže da će joj faliti svaka sitnica iz njene kuće u Gazi tokom tog perioda.

“Ali teškoću mnogo olakšava to što nas je bosanski narod primio s toplim srcem”, dodala je.

“Moja malena kuća tamo meni je bila ljepša od bilo koje vile ovoga svijeta”, rekao je na to sve njen otac, koji upravo zbog ove činjenice ranije nije mogao prihvatiti ponude za posao u BiH.

Sada, kao privremeno rješenje, prave palestinski hljeb, za kojeg su se već zainteresovale brojne Sarajlije. No, poručuje Ahmed, to nije biznis.

“Kroz ovaj hljeb ja gledam svoju kuću. Moja majka, moj otac, naš dom, naš narod tamo, moj sin rahmetli. Mi sad sve te ljepote gledamo kroz ovo”, naveo je u emotivnom gostovanju.

Emotivno o životu u Sarajevu

Ahmed o životu nakon bijega iz Gaze: Kroz ovaj hljeb gledam rahmetli sina i naš dom

Komentari (0)