"Kaja, ne čekaj me ti!", baš kao u pjesmi, rekao je i otišao.

Imala je muža i troje djece, udala se rano, odmah posle srednje škole, kao što je u njenom kraju bilo i uobičajeno, rodila djecu, pravila kuću i vjerovala da je to život po mjeri, život kakav treba živjeti.

I bila je zadovoljna, a nije previše ni tražila, u Žepču, malom gradu na obalama Bosne.

Za nju sasvim iznenada, muž se pojavio, rekao da odlazi u drugi život, drugi svijet i da za sebe ima bolji plan.

Dok se rušio njen domaćički svijet, kakav je mislila da jedino postoji i da se samo u filmovima živi drugačije, dok je on pakovao stvari i žurio da započne avanturu sa drugom ženom i nekom drugom djecom,

Kajina usta, blokirana šokom, izgovorila su rečenicu: "A od čega ćemo živjeti djeca i ja?"

Kako su mu se kroz hodnik gubili i glas i odlazeći koraci, čula je da je rekao: "Ne znam!"

A ona baš ništa nije znala o tome kako se snalazi žena u društvu u kojem je morala da preuzme sve, da brine, snalazi se, zarađuje, investira, gradi.

Kuća je bila nedovršena, novaca nije bilo, svuda oko nje svi njegovi, roditelji, braća, njegovo selo, njegovi ljudi.

I njena djeca, dvije kćerke i sin, koji su imali 15, 9 i 5 godina.
Plakala je jednu noć i jedan dan, pogledala u oči sebe, gledala u krhotine svog srušenog samopouzdanja plašeći se velikog svijeta koji je počinjao izvan njenog dvorišta, a za koji ona nije ni znala.

Napravila je, ne znajući da se tako zove, SWOT analizu svoje ličnosti. Ogolila pred sobom sve svoje nedostatke, dala imena svojim strahovima i zapitala se u čemu bi bile njene šanse.

Pa šta ja znam da radim osim da podižem djecu i čistim? I čistim?!

"Pa ja znam da čistim", rekla je i od sutra krenula u ostvarivanje svog tajnog plana.

Tog dana, posmatrajući se u ogledalu, Kaja je odabrala da gleda uspjehu u oči.

Uz pomoć brata našla je posao u obližnjem šnajderaju i do prvih novaca, brižljivo upravljajući ograničenim sredstvima, podigla kredit i kupila prvu mašinu za dubinsko čišćenje.

"Pa ja znam da čistim i to je za početak dovoljno", ponavljala je sebi. Krenula je da čisti unutrašnjosti automobila, zatim sofe, tepihe, i baš kao što se i pogača pravi zrno po zrno, tako je i ona počela da zarađuje prvi novac, dobija prve poslove i svojom temeljitošću i odlučnošću pridobija mnoge klijente.

( Sanja Hajdukov / Katica Pavlović)

Ušla sam u salu u kojoj se održavala konferencija žena poduzetnica.

Govorila sam počašćena tom prilikom. Posle mene divna zelenooka žena govorila je o svojim uspjesima.

Danas je ona poslodavac, njena firma se širi, ona kupuje nekretnine i investira.

Ona ne želi da stane i ima plan za širenje, još veće od regije koju pokriva.

A pokriva cijeli Zeničko-Dobojski kanton i sve okolne opštine Republike Srpske. Za veće poslove odlazi i do Tuzle i Sarajeva.

Govorila je o prednostima digitalnog marketinga, u važnosti ulaganja u promociju, govorila omogućnostima koje pružaju društvene mreže, blagodatima i poteškoćama koje pruža samostalan biznis ženama.

"Danas pomažem drugim ženama da uspiju, dajem savjete, motivaciju, drago mi je da sam govorila posle gospođe Sanje, koja me, izgleda zaboravila, a naše kćerke su zajedno učestvovale na takmičenju ljepote.."

Malo sam se postidjela jer nisam prepoznala Kaju, ženu koja je za desetak godina stresla sa sebe nataloženu ljušturu seoskih svjetonazora, aktivirala sve svoje unutrašnje potencijale i krenula u posao, prvo čisteći, zatim pametno promišljajući i izgrađujući biznis.

Kaja je danas poslodavac koji redovno uplaćuje platu i doprinose za tri zaposlenice.

U procesu je zapošljavanja jednog muškarca, jer posao se proširio toliko da traži mušku snagu.

Ona ima sve potrebne mašine i opremu potrebnu za čišćenje svih prostora, mašine za pranje gabaritnog pokućstva, renovirala je kuću, kupila plac, izgradila praonicu automobila, nabavila opremu za praonicu, itd.
"Svaka ti čast", radujem se praonici, kažem joj.

Kroz smijeh mi kaže da je to tek prva praonica, za nekoliko koje će doći. Ja ne sumnjam, jer odlučnost i snaga ove žene vide se u svakom njenom pokretu.

Uživala sam u kafi s Kajom, pričale smo dugo, a našim lijepim kćerkama i njihovoj manekenskoj karijeri, razmjenjivale poslovna iskustva koja pruža poduzetnička sloboda.

Sama školuje djecu, uredila je porodičnu kuću koju je nekada započela s mužem, važi za stub porodičnog okupljanja, sve stiže i nikada ne staje.

Priča mi kako je shvatila brzo da joj nedostaje obrazovanja, jer se nikada nije pripremala za poslovne izazove.

Previše posla i obaveza ne dozvoljavaju joj da se sistematično školuje dalje, nego kupuje audio knjige, koje sluša dok vozi i radi.

Vjeruje da je za uspjeh važan faktor rano ustajanje i korištenje svakog dana pojedinačno u svoj njegovoj punoći.

Ustaje rano, meditira, razmišlja, isplanira dan, sjeda u auto sa slušalicama u ušima, sluša audio knjige ili motivacijske govornike i stiže na ugovorenu destinaciju.

Sa njom stižu radnice, mašine i oprema. Sve to Kaja postavi na društvene mreže, na kojima ima hiljade pratilaca i napiše kako će uz njene usluge vaše sve da zablista, kuća, automobil, dvorište, ali i crkve i groblja.

Kaja sve što radi radi temeljito. Pošto mnogi, većinom katolici iz Žepča i okoline rade u inostranstvu, tako ne mogu obilaziti grobove svojih bližnjih.

No Kajin tim to radi za njih, očisti groblja, uglanca spomenike, položi cvijeće i zapali svijeće. Sve vam to uredno fotografiše, umiri vašu savjest, dostojno poštuje vaše emocije i održava vaše uspomene. Kaja naprosto radi sve perfektno i sa osmijehom.

Kaže da je tajna njenog uspjeha u dobroj komunikaciji, te da ima mnogo starijih bračnih parova kojima sprema kuće i stanove, ali koji je zapravo zovu da bi popričali s njom, zajedno doručkovali, jer ona sa sobom nosi tako dobre vibracije, nenametljivo vam ulije optimizam i volju za životom, da vam to ustvari znači puno više od mirisnog doma. No mirisi definitivno ne izostaju.

Šta je naredni plan, pitam je?

Veli Kaja da prelazi na nabavku autokozmetike, sredstava za čišćenje, razmišlja o lokaciji za novu autopraonicu, itd.

Nikad ne miruje, ali kaže da želi da dijeli svoja znanja i da podstiče druge žene da uspiju.

Kad smo se vidjele, govorila je na konferenciji o ženskom poduzetništvu. No bila je i jedan od organizatora i sponzora.

"Da li se plašiš budućnosti", pitam:"Ne plašim", veli Kaja. "Ja sam shvatila da uvijek moraš ići dalje i da je priroda novca živahna, nestašna. On želi da se kreće i obrće, a ne da se čuva. Kad ga stišćeš, udaviš ga, a novac hoće zrak."

Upoznavši Kaju shvatila sam jednu bitnu stvar.

Žena postaje kraljica onda kada to nepokolebljivo odluči.

Njen život zadnjih 12 godina je samo uspjeh.

Naravno, turbulencije se dešavaju, nekad se malo zaljulja njen uspješni biznis, no ona samo malo popravi nakrivljenu krunu i nastavi dalje.

( Sanja Hajdukov, Erazmo.ba )

Uspješna žena se ne rodi, nju život čini takvom

Komentari (0)