Upoznajte rudarski gradić u Australiji u kojem preko 60 odsto stanovnika živi pod zemljom

Coober Pedy je rudarski gradić u Australiji, izgrađen u pustoši beskrajnog prostranstva braonkaste prašine na 848 kilometara sjeverno od Adelaida. Osnovali su ga Aboridžini 1915. godine, a njegovo ime u prevodu znači "rupa bijelog čovjeka", piše National Geographic.

To ime postaje jasnije kad vidite da se ispod naizgled nasumično razbacanih gomila zemlje s misterioznim bijelim cijevima koje strše pored njih nalaze – domovi stanovnika Coober Pedyja.

Coober Pedy; Foto: Scott Barclay / Alamy / Profimedia

Coober Pedy se nalazi usred pustinje, a tokom ljetnjih mjeseci suočava sa temperaturama od preko 50°C, pa više od polovine stanovnika živi pod zemljom na dubini između 2.5 i 7 metara.

Ovaj gradić nije za one s niskim pragom tolerancije na ekstremne uslove.

Ne samo da je ekstremno vruće, već je i obavijen tankim slojem crvene prašine s lokalnih rudnika opala.

Uprkos tome, stanovnici ovog grada nisu se preselili u okolna mesta koja imaju prijatniju klimu. Naprotiv, postali su posebno kreativni. Počeli su graditi podzemno naselje u starim rudnicima, gradeći kuće, crkve i mnoge druge građevine od iskopanog materijala.

Tako čak 60% stanovnika danas živi pod zemljom.

Foto: Lodo27, Wikimedia Commons

Pravilo je da podzemne kuće moraju biti duboke najmanje četiri metra kako bi se spriječilo urušavanje krovova, a ispod ove količine stijena, uvijek je prijatnih 23C.

Ovaj gradić u svom podzemlju ima prodavnice i bar. Poznat kao najveći svjetski region rude opala, pa tako više od 100 godina, privlači one koji sanjaju da zarade bogatstvo.

Foto: David Wall / Alamy / Alamy / Profimedia

Prije otprilike 150 miliona godina, područje koje danas znamo kao grad Coober Pedy bilo je dno ogromnog okeana.

Vijekovima, pritisak i djelovanje plime nosilo je minerale s morskog dna duboko u pukotine zemlje od pješčanika.

Tu su se postepeno stvrdnjavali i ostavljali naslage silicijum dioksida.

Iako danas ovdje ne postoje vodene površine, naslijeđe okeana ogleda se u obliku sjajnih dragulja koji se kriju u pukotinama stijena, poznatih kao opali.

Ali, zašto bi neko uopšte živio tu i tako u tom mjestu koje izgleda napušteno poput filmova apokalipse gdje ljeti i ptice padaju s neba koliko je toplo. Odgovor se ponovo krije pod zemljom.

Naime, ovdje se iskopavaju najskuplji opali na svijetu, a gradić je zapravo i nastao kao mjesto za odmaranje rudara. Interesantno je da su većina rudara bili Srbi, pa je jedna od najčešćih fotografija koje se koriste za ilustrovanje bogatstva njihovog podzemnog života – srpska pravoslavna crkva izgrađena 1993. godine.

Foto: Alan Copson City Pictures / Alamy / Profimedia

Pored crkve, u prostranim pećinama i tunelima, stanovnici Coober Pedyja su izgradili i prvi svjetski podzemni hotel; pod zemljom se nalazi i radnja za kupovinu poklona, par muzeja, kazino i naravno, lokalni pab.

Osim udobnosti, jedna velika prednost podzemnog života je i novac. Coober Pedy proizvodi svu sopstvenu električnu energiju – od čega 70% napaja vjetar i solarna energija – ali je klimatizacija često nevjerovatno skupa, piše BBC.

"Da biste živeli iznad zemlje, plaćate apsolutno bogatstvo za grijanje i hlađenje, kada je često iznad 50C (122F) tokom ljeta", kaže Jason Right, koji vodi kamp Riba’s.

Foto: David Wall / Alamy / Alamy / Profimedia

Kuće su izuzetno su jeftine – jedna, koja ima tri spavaće sobe, može se kupiti za manje od 25.000 eura. Čisto radi poređenja, jedna kuća te kvadrature u Adelaidu košta oko 420.000 eura.

Foto: Sam Tinson / Shutterstock Editorial / Profimedia

Kao druge prednosti stanovnici ističu to što nema insekata, nedostatak zvučnog i svjetlosnog zagađenja, a projekat renoviranja ponekad može da vas učini bogatim – prepričava se kako je je jedan stanovnik kad je postavljao tuš otkrio veliki dragulj koji je virio iz zida, a lokalni hotel našao je opale vrijedne 1,5 miliona australijskih dolara dok je radio proširenje.

Foto: Whitehotpix / Zuma Press / Profimedia

U posljednje vrijeme, ovaj podzemni grad privlači pažnju i zbog njegovog projekta hibridne energije.

Zbog sunčanog i vjetrovitog vremena na ovom području, postrojenje za obnovljivu energiju proizvodi čak 70% potrebne energije za napajanje grada.

U mjestu gdje se ljeti temperature penju preko 50°C, čist izvor energije pruža dobrodošlo olakšanje od dima i vrućine koju su ranije stvarali dizelski generatori.

Nakon decenija rudarske industrije, grad danas privlači nove stanovnike i zbog svoje sposobnosti samoodrživosti.

Stanovnici ovog grada su dokaz da ne morate biti na površini da biste uživali u svim blagodetima doma i da se mogu izgraditi predivni i prijatni prostori u srcu zemlje.