Marko Pipunić: Od izbjeglištva do poslovnog carstva s 2500 zaposlenih

Dobitnik Večernjakova pečata za Osobu godine Marko Pipunić iza sebe ima filmsku priču o uspjehu. Rođen je u okolici Modriče u Bosanskoj Posavini 1961. godine. Nakon završenog Poljoprivrednoga fakulteta pokreće privatni biznis. No, 1992. godine napušta svoj rodni kraj zbog ratnih okolnosti i odlazi u Hrvatsku. Skrasio se u Slavoniji. Sa suprugom Marijanom i troje djece živi u Osijeku, gradu u kojem je stekao fakultetsku diplomu.

Godine 1992. osniva "Žito" kao tvrtku koja se bavi trgovinom ratarskim kulturama i repromaterijalom potrebnim za ratarsku proizvodnju. Kada je počeo s radom imao je dva zaposlena, kapital od 50 tisuća eura i godišnji prihod od oko pola milijuna eura. Kontinuirano je i strpljivo godinama širio svoju tvrtku otkupljujući propala poduzeća.

Podizao ih je jedno po jedno te je danas vlasnik gotovo cijelog bivšeg Industrijsko-poljoprivrednog kombinata Osijek, PPK Valpovo, PPK Orahovica, sedam velikih silosa i mlinova, osječke šećerane te Tvornice ulja Čepin. Najveći je proizvođač svinja u Hrvatskoj, a u njegovim pogonima godišnje se proizvede 70 milijuna jaja.

U tvrtkama pod njegovim okriljem, uključujući one u Vojvodini, ukupno je zaposleno oko 2500 osoba. U Osijeku je otvorio Centar za rehabilitaciju pod nazivom E Rejuvenation. Dnevno će se moći rehabilitirati oko 300 osoba.

"Potrudit ću se da kroz centar prođu svi djelatnici u mojoj tvrtki, no on je ponajprije otvoren za ljude koji rade stresan posao, donose odluke i puno rade, ali i za poslovne partnere", objasnio je.

Nikada nije zaboravio Posavinu, zapošljava svoje sunarodnjake i nesebično im pomaže.

Aktivan je član Udruge "Prsten", koju čine poduzetnici iz Bosanske Posavine. Bio je predsjednik te udruge od 2010. do 2012. godine, a sada je među njezinim vodećim ljudima. Članovi Udruge “Prsten” surađuju poslovno, ali ne zapostavljaju ni zajedničke projekte pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Marko Pipunić je izbjeglička priča iz BiH sa sretnim završetkom, a najbolja potvrda toga je priznanje koje mu je uručeno u Mostaru.