Reshad Strik, tridesetšestogodišnji glumac australskog porijekla, prije sedam godina živio je i radio u Los Angelesu. Jednog dana poželio je otići na odmor, upoznati domovinu svoga oca, ali i Balkan, te je izbor pao na Sarajevo, rodni grad njegovog oca.

Nakon kratkog boravka u Sarajevu upoznao je i svoju sadašnju suprugu Sabinu, te uz nju zavolio sve čari Sarajeva. Nekoliko mjeseci poslije, Reshad je holivudski sjaj odlučio zamijeniti životom u sarajevskoj čaršiji, oženio se Sabinom, a sada imaju i dvoje djece. Posjetili smo ih u njihovom kafiću na Kovačima „Ministry of ćejf“. Uživali smo u razgovoru, kafi, ali i Reshadovim šalama. Oboje su ambiciozni i vrijedni mladi ljudi koji odišu pozitivnom energijom.

Na Kovačima ste otvorili kafić zanimljivog naziva „Ministry of ćejf“ (Ministarstvo ćejfa). Čime se, osim toga, još bavite u Sarajevu?

– Radim i na nezavisnom filmu s režiserom Rešadom Kulenovićem. Planiramo početi sa snimanjem u januaru iduće godine. Također, tu je još jedan film koji će biti rađen prema knjizi Edina Krehića „Jednog dana doći ću, oče“. Nedavno smo objavili i njegovu novu knjigu „Nisam te se nagledao“, čije će promocije početi u oktobru. Uglavnom, radim na filmovima, te ponekad pomognem i supruzi oko njenog biznisa. Ona vodi turističku agenciju i u tome je jako dobra.

S obzirom na to da ste Sabinu upoznali kada ste prvi put došli u Sarajevo, je li ona glavni razlog što ste toliko zavoljeli ovaj grad?

– Moj otac je glavni razlog zašto sam zavolio Sarajevo. On je iz Sarajeva i uvijek mi je pričao o rodnom gradu. Kada sam došao na odmor ovdje 2009., otac me je zvao svakog dana i govorio: „Moraš probati bozu na ovom mjestu, moraš pojesti tulumbe na tom mjestu, tu i tu ćeš naći najbolju zeljanicu…“, govorio mi je šta sve trebam vidjeti i probati ovdje. Mislim da je dio mog oca ostao ovdje, na Baščaršiji. Jako je volio Sarajevo. Otišao je odavde prije 45 godina u Australiju, upoznao moju mamu, oženio se i dobio četiri sina. Uvijek je govorio „Jednog dana ću se vratiti, jednog dana…“, ali to se nije dogodilo. Siguran sam da bi bio jako sretan kad bi znao da mu najmlađi sin sad tu živi.

Kako je izgledao Vaš prvi susret sa Sabinom?

– Ne mogu se sjetiti (smijeh). Bilo je to 28. septembra 2009., oko 11 i 45 sati u „Vatri“. Prije toga smo se kratko sreli na ulici, iako je nisam mnogo gledao, bila je prelijepa djevojka. Sjedio sam s jednim momkom, za kojeg se uspostavilo da nam je zajednički prijatelj i te noći nas je slučajno upoznao. Trebao sam se vratiti u Los Angeles za dva dana, ali sam produžio boravak na još mjesec. Nakon toga sam ubrzo ponovo došao, te smo se zaručili i kasnije vjenčali.

Imate dvoje djece. Na koji način ih odgajate?

– S obzirom na to da naša djeca provode mnogo vremena i s rođacima u Australiji, volio bih da usvoje neke stvari iz australske kulture, a ima ih mnogo lijepih. Ove dvije kulture su poprilično različite. U Australiji „propuh“ ne postoji (smijeh). Mi spavamo tako da nam je glava odmah do otvorenog prozora. Bosanska kultura je veoma bogata i drago mi je da naša djeca odrastaju ovdje, a trudim se da provedem što više vremena i u Australiji, ali je zaista daleko, predaleko. I da, jako mi nedostaje moja porodica, majka i tri brata…

„Newcastle“, „The Hills Have Eyes“, samo su neki filmovi iza Vas, a Jessica Simpson ili Eva Longoria su neke od holivudskih imena s kojima ste radili. Također ste jako popularni bili i u turskim serijama “Ertugrul” i “Filinta“. U čemu ste najviše uživali?

– Serija „Dirilis Ertugrul“ na kojoj sam radio u Turskoj jako je popularna širom svijeta. Ljudi su mi slali poruke iz Kine, Pakistana, Omana, Filipina, Egipta… Uživao sam raditi tamo, jer volim Tursku, jako je lijepa i blagoslovljena zemlja, ali mislim da ne postoji bolja zemlja za moju djecu i život od BiH. Što se tiče mog života i posla u Hollywoodu, uživao sam u tome, jer je sve jako profesionalno u Americi, i definitivno su broj jedan u svemu što rade. Trenutno se ne bih želio vratiti tamo, možda jednog dana, ali sada sam jako sretan i zadovoljan poslom koji radim ovdje.Također, Sarajevo me promijenilo kao osobu, duhovno me obogatilo.

Kako je bilo holivudski sjaj zamijeniti bosanskohercegovačkom svakodnevicom?

– Kada sam tek došao, svoj tadašnji telefon nisam mogao koristiti, jer nije podržavao opcije koje sam koristio svakodnevno u Americi. Izbacio sam ga iz upotrebe, pa su ljudi zvali Sabinu kada su me trebali. Uživao sam u lijepim stvarima svakog dana i nisam se opterećivao ničim drugim. U LA se vrte veliki novci, ljudi žive brz i skup život. Tamo večerate za 300 dolara, a u Sarajevu za 10. To su dva različita svijeta. Ljudi žude za odlaskom iz BiH, za skupim automobilima, velikim kućama i žele biti milioneri. Imao sam mnogo toga kada sam živio u LA, ali sam i dalje bio u potrazi za srećom. Želio sam otići negdje gdje ću moći biti ono što jesam, biti sretan, osnovati porodicu… U Los Angelesu je jako teško osnovati porodicu. Pogledajte mnoge glumce tamo, oni život provode sami, bez da su osnovali porodicu. Žudio sam za duhovnim stvarima, nečim drugačijim, a to sam našao ovdje.

Osim Los Angelesa i Australije, živjeli ste i u Istanbulu. Gdje želite provesti ostatak života?

– Istanbul je prelijep, ali ostatak života mislim provesti u Sarajevu, ili možda u Stocu. Jako volim male gradove širom BiH, a Stolac je prelijep, veoma kulturološki i historijski bogat. Mogu zamisliti da sa svojom filmskom ekipom pređem tamo i provedem ostatak života, iako moja supruga sigurno misli da sam lud (smijeh).
Ž5 = Vratimo se još malo glumi.

Postoje li uloge koje ste odbijali, i zbog čega?

– Da, bilo je mnogo uloga koje sam odbio. Ne volim loše napisane uloge, te ako shvatim da je uloga baš takva, uvijek ću je odbiti, jer znam da će film imati loš odjek kod publike. Studirao sam s ljubavlju i radim ovaj posao s ljubavlju, i ne želim ništa prihvatiti protiv svoje volje. Također odbijam uloge koje zahtijevaju seksualne scene ili scene ljubljenja. Govorili su mi jedne prilike, čini mi se 2010., da se kroz uloge zgodnog muškarca, sex simbola, mogu dobro prodati. Međutim, rekao sam im da, kada bih pristao na to, ne bih bio glumac, nego prostitutka.

Kafa i ćejf za drage ljude i svjetske putnike

– BiH je postala turistički jako popularna destinacija. Dolaze nam turisti iz svih dijelova svijeta, što prije nekoliko godina nije bio slučaj. Ako prošetate čaršijom, vidjet ćete turiste iz Amerike, Azije, Južne Koreje, arapskih zemalja, Evrope… Mislim da nema zemlje odakle ljudi ne dolaze kod nas, i gdje se nije počelo pričati o ljepotama BiH. Tako je i s „Ministarstvom ćejfa“, gdje su nam najčešći gosti turisti. Ulica Kovači u kojoj se nalazi naš kafić im je interesantna, jer je jedna od najstarijih ulica u gradu, te se tu fotografiraju, prošetaju do tabije… A ko jednom dođe u „Ministarstvo ćejfa“, uvijek nam se vrati. Reshad se potrudio da tu ugradi dio sebe, napravio je nešto što on voli, što je njemu falilo u Sarajevu. Od toga da ima najbolju kafu, pa nadalje. On je kao osoba komunikativan, voli stvarati nova poznanstva i ljudi ga jednostavno zavole. On i ostala raja koja ovdje radi ne pristupaju gostima tako da samo posluže kafu, već im uvijek pokažu da ih zanimaju njihove priče i žele da svi „oćejfe“ tu – priča nam Reshadova supruga Sabina.

Reshad Strik, glumac koji je Hollywood zamijenio Bosnom

Komentari (0)