Prisustvovati suzama na poslu nije nimalo prijatno. Svi smo se našli u situaciji da kolega (uglavnom koleginica) zaplače. Ove suze kao da hipnotišu i blokiraju – ne znate da li da tješite sa "Biće sve u redu. Nemoj!" ili da plačljivka zagrlite ili da se sklonite ne biste li i vi pustili koju suzu. Teško je ostati hladnokrvan.

Jenifer Winter više od 15 godina vodi poveći tim ljudi. Žena uglavnom. Mnogo se puta do sada susrela sa njihovim suzama. Nije znala kako da se postavi u ovakvim situacijama, pa je potražila savjet nekog stručnijeg. Dobila je nekoliko korisnih savjeta koji su odlično funkcionisali u praksi.

Zlatno pravilo broj jedan – empatija. Winetrova je prije konsultovanja sa psiholozima dobijala napade smijeha kada prisustvuje suzama zaposlenih i kolega. Vjerovatno zato da bi sebe zaštitila od bujice emocija. A, onda su joj savjetovali da uvijek zamjeni pozicije kada se plače – da proba da stavi svoju malenkost na mjesto plačljivice i da pomisli kako bi ona voljela da je tretiraju u suzama. Smijeh drugih bi joj pao još teže. Tako je i prestala sa smijehom, a počela sa empatijom.

Promjena ambijenta. Winteova tvrdi da je ovo najbolji savjet koji je dobila. Bila je u prilici da da otkaz ženi koja je nekoliko godina bila dio tima. Žena je plakala kao kiša kada joj je rečeno da je izgubila posao. Winterova je primjenila pravilo da promijeni ambijent, pa makar i da navede ženu da prošeta do prozora, da promijeni stolicu, šta god kako bi promijenila poziciju. Odvela ju je do prozora tješeći je i ona se zaista smirila, uzela dah i sabrala. Idealno je da potpuno promijenite ambijent i pređete u drugu prostoriju, ali to je često neizvodljivo. Isto tako, savjet koji je bio koristan je da se sa zaposlenim koji plače osamite (svakako da ovde nisu preporučljive prostorije gde teče voda ili se čuje eho).

Priča kroz suze. Dešavaće vam se da osamljivanje sa zaposlenim kako bi se razgovaralo o problemima navede tog istog da zaplače. Čini se, ničim izazvano. Tada razgovarajte, pitajte u čemu je problem, pitajte da li možete pomoći. Vidjećete da će se smiriti i razgovarati. Saznaćete i više nego što treba. Ne samo o onome ko plače i razlozima zbog kojih plače, već ćete dobiti i informacije iz tima. I još jedna korist razgovora kroz suze – započeće se povjerljiv odnos, gotovo prijateljski što je veoma važno ako želite zdrav odnos sa kolegama.

I, uobičajen posao. Šta raditi kada se vaš zaposleni isplače i vrati na radno mjesto? Neizbježno je da ostali pokazuju znatiželju, donose zaključke, osuđuju i procjenjuju. Šta bi dali da mogu da saznaju detalje oko plakanja iza zatvorenih vrata? Ma, možda bi i karijeru dali! Ali, vi budete mudriji, baš kao i Winterova koja je kako su je savjetovali prošetala kancelarijama i svakome prišla sa pitanjima o poslu, projektima, aktuelnim dešavanjima ne bi li atmosferu vratila na uobičajenu i cijelom timu skrenula misli sa slučaja "plakanje" na slučaj "posao". Ovo je jedino rješenje sa pravim rezultatima.

Svi smo ljudi. Svi plačemo. Bilo da ste nadređeni, podređeni ili samo jedan kolega. Učinite sve što je u vašoj moći da na lica vratite osmijehe.

Šta vam je činiti kad se u kancelariji plače?

Komentari (0)