Zemlje Energetske zajednice Jugoistočne Evrope do kraja decenije treba da ulože 44,6 milijardi eura u energetiku da bi odgovorile na rastuću tražnju.

To je navedeno u Energetskoj strategiji koju je danas Zajednica usvojila, prenosi B92. Sredstva treba da budu investirana u diversifikaciju energetskih resursa i zamjenu zastarjelih postrojenja.

Međutim, scenario razvoja energetike u regionu baziran na tekućim trendovima ukazuje da će se energetski sistem u narednom periodu razvijati sporo i neadekvatno, kao i prethodnih nekoliko godina.

Ako se te prognoze ostvare, investicije će manjim dijelom ići u nove kapacitete a većim u produžavanje radnog vijeka velikih dijelova sistema. U tom slučaju, 2020. godine region neće moći da zadovolji tražnju struje i nedostajat će mu 15,1 tera-vat sati (TWh), prenosi Euraktiv upozorenje iz Strategije. To znači smanjenje potrošnje ili dodatni uvoz. Taj manjak zadržat će se i dalje, do 2025. i 2030.

Pored toga, nedovoljna ponuda imala bi i ekonomske posljedice ako bi nezadovoljenje tražnje struje limitiralo privredni rast ili stvorilo percepciju problema u snabdijevanju energijom.

Također bi neizvjesnost oko adekvatne ponude struje negativno djelovala na investitore. U nacionalnim strategijama i investicionim planovima članice Zajednice su u cilju zadovoljenja domaće tražnje i izvoza van regiona predvidjele veoma ambiciozne planove izgradnje novih energetskih postrojenja do 2020. i dalje do 2030. godine.

Samo u narednih osam godina kapaciteti za proizvodnju struje na Zapadnom Balkanu i u Moldaviji porast će za 13,23 giga vati, što predstavlja rast od 64 odsto u poređenju sa kapacitetima iz 2009. godine. Tom povećanju kapaciteta Srbija će doprinijeti sa 25 odsto a sve ostale zemlje tog dijela Zajednice, osim Moldavije, sa po oko 10 odsto.

U Energetskoj strategiji Zajednice pobrojane su i barijere koje mogu da učine ulaganja u energetiku rizičnijim, skupljim i manje atraktivnim za investitore. Ključna barijera posljedica je regulisanih i/ili cijena koje ne pokrivaju troškove. U najvećem broju zemalja u regionu regulisane cijene koje plaćaju krajnji potrošači ne odražavaju pravu cijenu isporuke koja uključuje troškove proizvodnje, cijenu uvoza, neophodne investicije, nenaplaćene dugove itd.

Među barijerama su i asimetrična distribucija troškova i koristi, nedostatak novih finansijskih instrumenata, osim donacija, kao i duge i neefikasne procedure izdavanja dozvola uz protivljenje infrastrukturnim energetskim projektima u javnosti.

Kada je riječ o obnovljim izvorima energije, poput Sunca, vjetra, biomase, nije osigurana dugoročna predvidivost fid-in tarifa, što je od ključnog značaja za nove energetske projekte sa obnovljim izvorima.

Prepreka je i dostupnost, odnosno, nedostupnost mrežnih kapaciteta za prihvat energije iz obnovljivih izvora, što se često koristi kao izgovor za ograničavanje razvoja obnovljive energije.

Energetska zajednica u cilju uklanjanja nabrojanih barijera predlaže uspostavljanje zajedničke službe za aukcije, razvoj konkurentnog tržišnog okruženja, razvoj gasne infrastrukture, kao i rad na energetskim projektima od interesa za Zajednicu.

U dokumentu se navodi i da će ključne regionalne teme za Energetsku zajednicu ubuduće, pored ostalog, biti gasifikacija Zapadnog Balkana i Moldavije, daljnja liberalizacija cijena, unapređenje prekograničnih konekcija i aktivno učešće u regionalnim inicijativama.

Članice Zajednice su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Srbija, UNMIK - u ime Kosova, Moldavija, Ukrajina i EU.

Zemlje energetske zajednice Jugoistočne Evrope do kraja decenije trebaju uložiti 44,6 milijardi eura

Komentari (0)